: David Foenkinos
: Charlotte
: Vukovic& Runjic
: 9789532861976
: 1
: CHF 9.80
:
: Erzählende Literatur
: Croatian
: 240
: DRM
: PC/MAC/eReader/Tablet
: ePUB

DOBITNIK NAGRADA RENAUDOT& GONCOURT DES LYCÉENS 2014.


 


Novi roman Davida Foenkinosa, autora proslavljeneDelikatnosti< em>, govori o ?ivotnoj pri?i Njemice i ?idovke Charlotte Salomon, umjetnice koja je svoj ?ivot skon?ala u Auschwitzu 1943., u dvadeset ?estoj godini, dok je bila u drugom stanju. Nakon djetinjstva obilje?ena obiteljskom tragedijom u Berlinu, Charlotte nacisti postupno isklju?uju iz svih podru?ja njema?kog dru?tva 1930-ih. Pro?ivljava strasnu prvu ljubav prije nego ?to je prisiljena sve napustiti da bi pribjegla u Francusku. U izgnanstvu zapo?inje raditi na autobiografskom slikarskom opusu koji odu?evljava modernim izrazom. Svjesna da je i ondje u opasnosti, crte?e predaje svom lije?niku povjeriv?i mu: 'Ovo je cijeli moj ?ivot.'


Impresivan portret jedne neobi?ne ?ene i prikaz njezine tragi?ne sudbine, ovo je tako?er roman o traganju pisca opsjednuta umjetnicom kojoj posve?uje svoje ustrajno istra?ivanje.


 


Pr vela s francuskoga Marija Papra?arovski


 


David Foenkinos je ro?en 1974. u Parizu. Studirao je knji?evnost na Sorbonnei, a 2002. objavio svoj prvi roman. Njegova se djela, uklju?uju?i romaneDelikatnost (dobitnik devet knji?evnih nagrada 2009.) iCharlotte(nagrade 'Renaudot' i 'Goncourt srednjo?kolaca' 2014.) nalaze u samom vrhu ljestvica najprodavanijih naslova u Francuskoj. Djela su mu prevedena na 40 jezika. Dosad je objavio trinaest romana i jedan kazali?ni komad.

1.


Charlotte je naučila čitati svoje ime na jednom grobu.

Ona, dakle, nije prva Charlotte.

Postojala je najprije njezina teta, majčina sestra.

Dvije sestre bile su veoma bliske, sve do jedne večeri u studenome 1913.

Franziska i Charlotte pjevaju zajedno, plešu, i smiju se.

Nikada to nije neobuzdano.

Osjeća se neka stidljivost u njihovu iskazivanju sreće.

Možda je to povezano s osobnošću njihova oca.

Kruta intelektualca, ljubitelja umjetnosti i starina.

Njemu ništa nije važnije od neke prašnjave rimske umjetnine.

Njihova je majka nježnija.

No takva nježnost graniči s tugom.

Njezin život ispunili su brojni dramatični događaji.

Bit će zaista korisno spomenuti ih kasnije.

Zasad ostanimo kod Charlotte.

One prve Charlotte.

Lijepa je, duge crne kose, nalik na obećanje.

Sve počinje s usporavanjem.

Postupno, ona sve radi sporije: jede, hoda, čita.

Nešto se u njoj usporava.

Zacijelo, neko uvlačenje melankolije u njezino tijelo.

Razorne melankolije od koje se čovjek ne oporavlja.

Sreća poprima oblik otoka u prošlosti, nedostupna je.

Nitko ne zamjećuje tu pojavu Charlotteine sporosti.

Djeluje odveć neopasno.

Ljudi uspoređuju te dvije sestre.

Jedna se više smije.

Najviše, tu i tamo, uočavaju pomalo duga sanjarenja.

No nju obuzima noć.

Ona noć koju treba čekati da bi mogla biti posljednja.

Jedna je tako hladna večer u studenome.

Dok svi spavaju, Charlotte ustaje.

Uzima nešto stvari, kao da ide na put.

Grad kao da se zaustavio, skamenio u preranoj zimi.

Charlotte je upravo navršila osamnaest godina.

Brzo hoda prema odredištu.

Prema mostu.

Mostu koji obožava.

Tajnom mjestu njezina mraka.

Već dugo zna da će to biti posljednji most.

U mrkloj noći, bez svjedoka, ona skoči u vodu.

Bez imalo oklijevanja.

Pada u ledenu vodu i svoju smrt pretvara u kaznu.

Pronašli su njezino tijelo u osvit zore, nasukano na brežuljku.

Posve plavo mjestimice.

Roditelje i sestru probudila je ta vijest.

Otac se skamenio u tišini.

Sestra plače.

Majka urla od boli.

Sutradan novine pišu o toj djevojci.

Koja se ubila bez objašnjenja.

Možda tako izgleda skandal nad skandalima.

Nasilje se nadovezuje na nasilje.

Zašto?

Njezina sestra to samoubojstvo drži uvredom za njihovu povezanost.

Najčešće, osjeća se odgovornom.

Ništa nije vidjela, ništa shvatila od te usporenosti.

Nastavlja sada dalje s osjećajem krivnje u srcu