Brani lav Glumac ne prestaje nas iznena?ivati. Poslije specifi?nog interpunktuarija ?to ga je razvio kao dio svoje novije poetike sada nas stavlja pred gotov ?in s prozom za koju ne znamo u koji bismo je ?anr svrstali. U njoj se sudaraju i memoarizmi, i autobiografizmi, i esejizmi, i feljtonizmi, i vinjetizmi, i okusi pjesme u prozi, i konfesionalizmi, i polemi?ke sjekire i politi?ke grilje - autor se ni?ega nije libio i od mje?avine svega toga stvorio je ?anr koji ?e tek dobiti svoje knji?evno-povijesno i teorijski fundirano ime/naziv.

U sobi ispovjedaonici pisac se ispovijeda sebi samome. Gleda se u o?i i ka?e si sve u lice. Razgovor sa samim sobom bude mu vrlo ljekovit. Pisac se pere deterd?entom krajnje iskrenosti.

Lak?e mu je ovako ?istome.

Alojz Majeti?