: Fadmir Be?irevi?
: Bosna i Hercegovina pod austrougarskom vlascu
: Grin Verlag
: 9783656687016
: 1
: CHF 30.40
:
: Sonstige Sprachen / Sonstige Literaturen
: Bosnian
: 101
: kein Kopierschutz/DRM
: PC/MAC/eReader/Tablet
: ePUB/PDF
Thesis (M.A.) from the year 2008 in the subject Russian / Slavic Languages, grade: sehr gut, University of Vienna (Institut für Slawistik), language: Bosnian, abstract: Bosna i Hercegovina pod austrougarskom vla??u: Bosna pod osmanskom upravom, Berlinski kongres, Aneksija Bosne i Hercegovine, Religija i ?kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine, Jezik, knji?evnost i kultura u BiH za vrijeme austrougarske vladavine. Bosnien und Herzegowina unter österreich-ungarischer Herrschaft: Bosnien unter osmanischer Herrschaft, Berliner Kongress, Annexion von Bosnien und Herzegowina durch Österreich-Ungarn Monarchie, Religion und Bildung in Bosnien während österreichisch-ungarischer Herrschaft, Sprache, Literatur und Kultur während österreichisch-ungarischer Herrschaft.

2.Bosna pod osmanskom upravom


 

„Tek u proljeće 1463. Turski sultan Mehmed – el – Fatih zauzeo je Bosnu do kraljevske prijestolnice Jajca. [...] Širenje turske vlasti u Bosni trajalo je više od stotinu godina, do zauzeća Bihaća 1592.godine.“[13] Poseban značaj u historiji turskih osvajanja zauzima sistem uprave turske države koji je uostalom bio prisutan i na području Bosne i Hercegovine.

 

Društveno uređenje Osmanskog carstva je bilo zasnovano na centralizovanju vlasti. Sultan je imao neograničenu moć, a za sprovođenje svojih odluka imao je na raspolaganju vojsku u koju su ulagana ogromna sredstva. Naime, Osmanlije su bili svjesni činjenice da za pravično sprovođenje zakona u državi odlučujući faktor predstavlja vojni aparat. „Otomansko je Carstvo bilo u svojoj biti vojna organizacija. Težilo je za pljačkom i ubiranjem danka, a upravni je sistem imao za cilj da mu osigurava dvije stvari: ljudstvo kojim će voditi ratove, i novac kojim će plaćati te ljude. Postojala je regularna vojska koju je direktno plaćala otomanska država, a sastojala se od janjičara (regularnog pješaštva) i stalno plaćenog konjaništva poznatog pod nazivom „spahije[14] Porte“.[15] „Od svih vojnih rodova, najznačajnije snage predstavljale su spahije. Na timarskom[16] sistemu, na kome je izgrađen ovaj vojni red, počivala je cjelokupna administracija provincija.“[17] Osnova timarskog sistema zasnivala se na posjedutimaru, koji je dodjeljivantimariotu i koji je ostajao u vlasništvu sultana. Posjed je mogao da se zakupi, a zakup je ovisio o vojnoj službi. Seljaci su obrađivali zemlju i plaćali porez desetinu u naturi, kao i godišnju zemljarinuharač[18]. Seljaci nisu imali pravo na samu zemlju nego samo na njeno korištenje. Oni seljaci koji bi prešli na islam mogli su postati punopravni vlasnici malog posjeda iličiftluka[19], obično od pet do deset hektara zemlje.[20]

 

„O osmanlijskom je zakonu na lokalnoj razini brinuokadija[21] ili sudac. On je bio najvažniji lokalni administrator, a područje za koje je odgovarao zvalo sekaza ilikadiluk[22]. Određeni broj kadiluka tvorio jesandžak[23], vojno – upravni okrug. Svaki je sandžak bio velika i važna teritorijalna jedinica, ali je on opet bio dioejaleta[24] ili pokrajine, najveće sastavne jed